Dobro došli u svijet pčela, carstvo meda i tradiciju obitelji Varžak.

Upoznat ćemo vas s najvrednijim bićima - pčelama, najslađom hranom - medom i dugom obiteljskom tradicijom. Kao što pčele u svaku ćeliju saća ugrađuju svoj trud tako je i u svakoj našoj tegli meda utkano dugotrajno iskustvo i kvaliteta.


O medu i pčelama...

Život nas pčela počinje kada mama matica (kraljica pčela) položi jaja u ćelije saća iz kojih se izleže puno pčela radilica. U rano proljeće, kada se priroda budi, u košnici nas ima oko 20 000, ali kako priroda buja tako i mi svoju brojnost povećavamo. Do početka ljeta ima nas 50 - 80 000. Zaista veliki broj, zar ne? Pitate se kako se u košnici dogovaramo i tko što radi. Mi smo jako dobro organizirane i svaka pčela zna svoj posao. Kada izađem iz svoje ćelije, imam male dlačice na sebi, slaba sam i ne mogu letjeti. Tada, 2-3 dana mirujem, a onda dobijemo svoje prve zadatke. Prvo čistimo saće, grijemo i hranimo naše „bebe“, maticu i trutove, gradimo saće, popravljamo košnicu, pretvaramo nektar u med i što je najbolje imamo tzv.“igru mladih pčela“. To je naša priprema za izlazak iz košnice u svijet prirode. Tada letimo van i vježbamo svoja krila za dugi put koji nas čeka. Oko 20-tog dana našeg života, postajemo punoljetne i dobivamo dozvolu za odlazak u prirodu, na naš glavni zadatak: sakupljanje nektara - meda. Prve zrake sunca kažu nam da se priroda budi i da je vrijeme za prvi let. I eto ga, vani smo, avantura počinje, zelena trava, voće u cvatu, livade se bude iz svog sna, prvo cvijeće se otvara. Na svakom smo cvijetu koji nam daje slatki nektar kojeg pretvaramo u livadni cvjetni med, blagog okus i mirisa. Sljedeća stanica je paša bagrema i mi pčele je posebno volimo. Ti nježni bijeli i kitnjasti cvjetići daju nam svijetli med, blagog okusa i mirisa kojeg posebno spravljamo i preporučamo djeci. A onda, cijela priroda zamiriše opojnim mirisom. Letimo prema šumi, gdje nas dočekuju guste krošnje kestena. Pravi cvjetni raj, iz kojeg nastane medni specijalitet posebnog mirisa i gorkastog okusa. Mislite da je kraj, ali varate se. Nismo se ni odmorile a već jurimo na osunčane padine gdje cvjeta lipa i daje slatki nektar za specijalitet snažne arome, osebujnog okusa i zlatnožute boje. Ponovo nas zovu livade i pašnjaci. Sa njima se družimo sve dok nam ne postane hladno. Prve jesenske hladnoće kažu nam da moramo u zimski san. Mislim da je i vrijeme, jer smo umorne. Da sakupimo 1 kg meda moramo napraviti 100 000 - 150 000 pčelinjih letova i posjetiti na tisuće cvjetova. I zato, dok budete jeli med, taj slatki dar pčela, mislite na nas, jer mi ćemo opet na proljeće u svoju novu avanturu.